Poslednja Reč Nauke o Delovanjima Biljke Aloja Vera

 

Za razliku od uobicajenog pristupa vezanog za tumacenje efekata biljke Aloe Vera vidljive vasem oku ili oku vaseg lekara, dakle klinicki detektabilne, na kratko cemo promeniti ugao gledanja is a kraja se vratiti na sam pocetak. Koristeci se naucnim saznanjima, pokusacemo da bacimo barem tracak svetlosti na one aspekte njenog delovanja koji su sustinski i cija posledica citava kaskada procesa koji u krajnjem segment rezultiraju poboljsanjem vaseg zdravstvenog stanja ili cak potpunim ozdravljenjem.

U sastav gela ove biljke ulaze brojne komponente ciji su efekti veoma sirokog spectra od regenerativnih, imunostimulatornih, antitumorskih pa do antialergijskih. Bilo da se vezuju za celijsku membranu ili ulaze u celiju – uzrokuju promene u njenoj uobicajenoj funkciji. Ovo se manifestuje seldom unutrasnjih desavanja – izmenjene aktivnosti enzima i molekula koji imaju vaznu ulogu u aktiviranju pojedinih gena – tzv. transkripcionih faktora. Promenjen “repertoar” aktivnosti genetskog materijala celije utice na ponasanje i signale koje ona salje u medjucelijskoj komunikaciji.

Nauka se poslednjih godina veoma angazovala u pokusaju da rasvetli neke od mehanizama delovanja ove biljke, odnosno njenih pojedinih komponenata a o tome govore brojne publikacije u razlicitim medicinskim casopisima. Zainteresovanost imunologa i onkologa vezana je za zaista brilijantne rezultate istrazivanja u domenu imunomodulatornog, antitumorskog i antialergijskog delovanja pojedinih komponenata.

Pregled podataka do kojih su dosli istrazivacki timovi u laboratorijama sirom sveta mogu se, u pojednostavljenoj formi, prezentovati na sledeci nacin:




REZULTATI ISTRAZIVANjA VEZANI ZA IMUNOSTIMULATORNE KOMPONENTE:



ACEMANAN – polisaharidna komponenta od ranije poznata po svojstvu da aktivira celije cija je uloga veoma vazna u realizaciji nespecificnog imunskog odgovora; povecava sposobnost pomenutih celija da unistavaju bakterije i gljivice i do 98% (Stuart RW et al., feb 1997); najnovija istrazivanja pokazuju da pomenuti molekul podstice sazrevanje dendriticnih celija koje se nalaze u limfnim cvorovima i kljucne su za aktivaciju T limfocita (Lee JK et al., jul, 2001). Ako se zna da pomenute celije u nezreloj formi ne samo sto ne mogu da aktiviraju T limfocite vec ih, ne retko, uvode u stanje nerekreativnosti, postaje sa svim izvesno da je prisustvo acemanona u nasem organizmu i njegov kontakt sa pojedinim celijama naseg imunskog sistema jeste visestruko koristan dogadjaj kada je u pitanju nasa sposobnost da se branimo od razlicitih infekcija.

ALOERIDE – nedavno izolovani polisaharid – pokazao se kao najpotentniji do sada poznati activator makrofaga – celija cija je uloga presudna u prvoj liniji odbrane; iako se u gelu nalazi u vrlo malom procentu (0.015%), smatra se da najznacajniji udeo u imunostimulaciji uzrokovanoj delovanjem gela ima upravo ova komponenta, a njena efikasnost je vezana za specifican mehanizam njenog delovanja unutar celije (Pugh N. et al., Feb 2001).





REZULTATI ISTRAZIVANjA VEZANI ZA KOMPONENTE SA ANTIKANCEROGENIM DEJSTVOM



ALOE-EMODIN – molekul male molekulske mase, pripada grupi antrakinona; vrlo uspesno unistava neuroektodermalne tumore i tumore creva terajuci tumorske celije u samoubilacku akciju indukcijom programirane celijske smrti, a da pritom ne remeti rast i deobu normalnih celija; selektivno delovanje ove komponente se vezuje za nacin njenog unosa u celiju; smatra se lekom buducnosti kada je kancer u pitanju (Pecere T. et al., Jun 2000; Lee HZ et al., Nov 2001).

DIETHYLHEKSILPHTHALAT (DEHP) – ubija leukemicne celije i to u vrlo visokom procentu – koncentracije koje unistavaju 75-85% tumorskih – ne remete rast i deobu zdravih celija (Lee KH et al., Aug 2000); mehanizam delovanja je isti kao kod prethodno pomenute komponente – indukuje programiranu celijsku smrt koja rezultira potpunim raspadom genetskog materijala celije; smatra se antileukemicnim lekom buducnosti.

 

 

REZULTATI ISTRAZIVANjA VEZANI ZA KOMPONENTE SA ANTIALERGIJSKIM DEJSTVOM



ALPROGEN – glikoprotein izolovan iz aloe vera gela; na vise nivoa onemogucava realizaciju alergijske reakcije: najpre, mehanicki sprecava vezivanje alergena za celiju sto bi uslovilo praznjenje granula sa histaminom i sintezu leukotrijena koji, skupa, predstavljaju medijatore alergijske reakcije; dalje, na unutarcelijskom nivou visestruko remeti prenos signala koji bi uslovio prethodno pomenute procese (Ro JY et al., Jan, 2000).

Navedeni podaci samo su jedan deo rezultata do kojih je nauka dosla ispitujuci efekte biljke Aloe Vera. Nizom naucnih radova potvrdjena sui njena regenerativna svojstva i izolovane sun eke komponente koje su za to zasluzne. Brojni sui publikacije vezane za njeno UV-protektivno dejstvo.

Egzaktna osnova u tumacenju lekovitih dejstava aloje ucinice nas pristup ozbiljnijim i temeljnijim i ucrstili nas u uverenju da se savremena i tradicionalna medicina nalaze na istoj strain, a njihova simbioza predstavlja najkraci put do uspesnog resenja problema i dobrog zdravlja.